Plakat za psa u minuti
Upišete fotografiju, ime, mjesto i telefon, ostalo rješava raspored.
Kod psa odlučuju veličina, boja i ogrlica, jer upravo to prolaznik pamti i upravo to opisuje telefonom. Pasminu dodajte, ali se na nju ne oslanjajte: „velik crn pas, oko 30 kg, crvena ogrlica“ razumije svatko, a pasminu prepoznaje malo tko.
Odaberite fotografiju po danjem svjetlu, na kojoj se pas vidi cijel i sprijeda, i koristite istu na svim plakatima. Ljudi pamte sliku, ne tekst, pa ako je mijenjate, prestat će povezivati jedan plakat s drugim.
Kako se ponaša izgubljen pas
Pas se udalji brzo i daleko, ali gotovo uvijek ga netko vidi. Prema tome plakat i napišite i raznesite.
U prvim satima pas uglavnom ide za mirisom i stazama kojima šećete. Obiđite parkove, igrališta i okolicu kontejnera i pitajte ljude koji su ondje redovito, i to izravno, ne usput: vlasnici pasa i komunalni radnici životinju pamte.
Plašljivog psa na plakatu i napišite kao plašljivog, zajedno s molbom koja uz to ide: „molimo ne trčite za njim, nazovite me“. Preplašen pas bježi od svakoga tko potrči prema njemu i tako može dospjeti mnogo dalje nego što bi sam otišao. Tko čučne, ne gleda ga u oči i nazove vas, pomaže više od onoga tko ga počne juriti.
Kad psa netko vidi, pitajte za vrijeme i točno mjesto i to zapišite. Dvije-tri dojave već pokažu smjer i bolji su trag od još sto plakata naslijepo.
Dvije stvari na koje se kod psa zaboravi
Ogrlica i pločica
Napišite boju ogrlice i ono što na njoj visi. Pločica ili privjesak s brojem često je prvo što nalaznik primijeti, a ponekad i jedino što vas nađe prije čipa.
Broj čipa
Psi se u Hrvatskoj označavaju mikročipom i upisuju u Upisnik kućnih ljubimaca. Broj na plakatu prolazniku ne govori ništa, ali kod veterinara ili u skloništu skraćuje provjeru na tren. Napišite ga ako ga znate.
Uz plakat: kome se javiti
Kod psa se isplati javiti odmah, jer se uhvaćen pas u sustavu pojavi unutar jednog dana.
Nestanak prijavite skloništu u roku od tri dana, a za psa u roku od 14 dana i veterinarskoj ambulanti koja vodi Upisnik kućnih ljubimaca. Oboje je zakonska obveza, a prijava skloništu ujedno je i najbolji dokaz da psa tražite. Policiji se izgubljen pas ne prijavljuje.
Zatim pregledajte popise skloništa. Sklonište je dužno svaku nađenu životinju evidentirati s fotografijom u boji te datumom i mjestom nalaska, a ti su podaci javno dostupni, pa se daju usporediti. Svejedno i nazovite: nijedan propis ne obvezuje sklonište da nazove vas.
FAQ - Česta pitanja
Treba li na plakatu pisati pasmina psa?
Dodajte je, ali se na nju ne oslanjajte. Pasminu prepoznaje malo prolaznika, a „velik crn pas, oko 30 kg, crvena ogrlica“ razumije svatko. Pasmina je dodatak, nikada zamjena za veličinu i boju.
Moj pas je plašljiv, kako to napisati?
Napišite to na plakat vidljivo, zajedno s molbom koja uz to ide: „plašljiv, molimo ne trčite za njim, nazovite me“. Preplašen pas bježi od svakoga tko potrči prema njemu i tako dospije znatno dalje. Tko čučne, ne gleda ga u oči i nazove vas, pomaže mnogo više.
Gdje smijem zalijepiti plakat za psa?
Na gradski oglasni stup, a zatim kod veterinara, u skloništu, u trgovinama i na oglasnim pločama u ulazima. Stabla, pročelja, ograde i rasvjetne stupove ostavite na miru: zabranjeni su u svakoj gradskoj odluci o komunalnom redu, a nijedna ne izuzima plakat za izgubljenu životinju. U Zagrebu za oglasni stup zatražite rješenje.
Kome se javiti prvo?
Skloništu. To je zakonska obveza u roku od tri dana i ujedno mjesto kamo uhvaćen pas stiže. Zatim veterinarskoj ambulanti koja vodi Upisnik kućnih ljubimaca, u roku od 14 dana. Policija izgubljene životinje ne rješava.
Je li vam plakat pomogao?
Napišite nekoliko riječi. Drugima će pomoći pri odluci, a nama da alat poboljšamo.




